Nazad na rubriku   Nazad na rubriku

Odseljavanje Srba iz Dalmacije u 18 vijeku

Sedamdesetih godina osamnaestog vijeka došlo je do masovnog odseljavanja Srba iz Dalmacije u Srem, Galiciju, koju je Austrija dobila prilikom prve podjele Poljske 1772. godine, i manjim dijelom u Bosnu. Ovaj pokret je imao vjersko-nacionalno i ekonomsko socijalni karakter.
Budući da su u Dalmaciji često bile nerodne godine, mnoge porodice su odlazile u Liku i Bosnu da zarade tek toliko da se mogu prehraniti, a zatim su se ponovo vraćale kući da obrade ono malo zemlje što su imale. U planinskim predjelima Bosne i Like Dalmatinci su napasali svoja stada za vrijeme ljeta, a zimi su se vraćali u Dalmaciju.
Pored redovne travarine, serdarima su morali plaćati da bi im dozvolili da napasaju svoja stada na boljim mjestima. Ova naknadna naplaćivanja serdari su vršili bespravno. Zadužena ličnost za prikupljanje travarine Đovani Batista Brombilo, sa sjedištem u Zadru, takođe je zloupotrebljavao svoj položaj. Naime, on je slao svoje ljude nekoliko puta da vrše prebrojavanje stoke. Prvi put namjerno su zapisivali manje, kako bi prilikom drugog prebrojavanja našli više glava blaga i imali zakonskog osnova da kažnjavaju nevine ljude. Serdari su prisiljavali zemljoradnike da im "obrađuju zemlju, kopaju vinograde, kose sijeno, sijeku drveće i donose ga u grad na konjima bez ikakve naplate za to. Oni koji su odbili da obrađuju zemlju serdarima, bili su bijeni i zatvarani. U zatvoru su bili zadržavani sve dotle dok ne bi neko od njihovih platio serdarima traženu svotu u novcu.
Serdar Smiljanić je natjerao narod svoje serdarije da mu grade vile u Zemuniku i Zadru i obeščastio "njihove ćerke i sestre". Iako je sam zloupotrebljavao svoj položaj, Đakomo da Riva, generalni providur u Dalmaciji, reagovao je na prijestupe njemu potčinjenih vojnih starješina i činovnika. Oni koji su okruživali providura starali su se da vapaji narodni ne prelaze granice zadarske kapije i da providur ne bude uznemiren u njegovim uživanjima. Savremenici pričaju da je najviše vremena bezbrižno provodio u društvu boemke Jelisavete. U njenom društvu, kažu, zaboravljao je ne samo na svoje službene već i na porodične obaveze. Pored pomenutih neprijatnosti koje je narod trpio od vladinih činovnika, izbila je i afera oko pozajmljenog im prosa nerodne 1771. godine, koji je također ubrzao njihovu odluku da se isele iz Dalmacije. Te 1771. godine bila je velika suša u Dalmaciji koja je spržila gotovo sve usjeve. Narod se obraćao mletačkim vlastima, koje nisu imale mnogo osjećanja za njihove nevolje. Sam providur Đakomo da Riva nije pokazao mnogo volje za ovo goruće pitanje. Cijeli slučaj povjerio je dećimaru Paolu Pineliju, "koji je učinio jednu od najboljih trgovina na koži jadnih morlaka". Koristeći bezizlazno stanje naroda, Pineli je prodavao žito mnogo skuplje nego što je ono koštalo u normalnim prilikama, i to pod uslovom da mu uz odgovarajuću kamatu plate od žetve sljedeće 1772. godine. Prema svjedočanstvu savremenika, Paolo Pineli je 1771. godine narodu pozajmio proso u vrijednosti od 9000 cekina. Sljedeće godine, u vrijeme žetve, on je uzeo žitarice u vrijednosti od 50 000 cekina. Naplatio je, dakle, pet puta više nego što je dao. "Cio Zadarski kraj ostao je bez nasušnog hljeba". Sve ove nevolje podjednako su trpjeli pravoslavni i katolici, Srbi i Hrvati. Socijalno-ekonomska diferencijacija došla je o ovom periodu do punog izražaja. Naime, taj proces je otpočeo još od dvadesetih godina 18. stiljeća, od vremena kada je Dalmacijaprestala da bude poprište mletačko-turskih obračunavanja. Za svoje ratne zasluge serdari i harambaše dobijali su veća imanja i posebna priznanja. Vremenom su oni uvećali svoja bogatstva, zbog kojih su se u šestoj dekadi 18. stoljeća gotovo potpuno odvojili od naroda. Mase su bile odsječene od njihovih vrhova (serdara). Dojučerašnji predvodnici i zaštitnici narodnih prava, postali su nemilosrdnigospodari svojim sunarodnicima. Narod je podijeljen na bogatiji i siromašniji sloj, na one koji obrađuju zemlju i one koji se koriste njihovim trudom. Socijalno-ekonomski momenat približio je serdare, dojučerašnje predvodnike narodne, vladinim činovnicima. Ušavši u krug bogatijih slojeva, serdari su sa narodom postupali kao i Mlečani. Od toga vremena oni se nikada više ne javljaju kao zaštitnici naroda, niti žele da dijele njihovu sudbinu. Tu ulogu na sebe uzima sveštenstvo. Zbog toga veza između naroda i sveštenstva postaje još jača. Po socijalno-ekonomskom položaju najšire mase i sveštenstvo bili su na istom nivou. Venecija nije skinula sa dnevnog reda pitanje vjerske slobode pravoslavnih podanika. Rimokatoličko sveštenstvo je i dalje vršilo propagandu u smislu unijaćenja. Mletačka vlada u haosu neriješenih pitanja ostavila je i ovo, koje je bilo jedan od glavnih razloga seobe Srba iz Dalmacije. Bečki dvor je budno pratio šta se događa u Dalmaciji. Njegove namjere su i dalje bile da se domogne ove provincije. Stoga se on direktno umiješao u unutrašnje stvari Republike. Njegovi agenti su rasplamsavali narodno nezadovoljstvoi podsticali nezadovoljnike da se isele na austrijsku teritoriju, dajući im velika obećanja da će ih "proizvesti u oficire i knezove". Rašireni su bili glasovi da komandant u Gospiću svakome doseljeniku iz Dalmacije odmah daje "dvije oke brašna dnevno". Baron Martin Knežević izrazio je želju još 1771. godine da od Dalmatinaca formira dva bataljona. U međuvremenu došlo je do podjele Poljske. Puste predjele istočne Galicije trebalo je naseliti. Temišvarski Banat takođe je bio skoro pust. Iseljavanjem nezadovoljnih podanika Republike, Austrija je makar djelimično rješavala pitanje naseljavanja svojih pustih predjela. S druge strane, raseljavanjem Dalmacije ona je rušila onaj bedem koji je čitava dva vijeka zaustavljao Turke i onemogućavao ih da se spuste do mora. Zbog svega ovoga Austrija je vršila veliku propagandu preko pravoslavnog sveštenstva obećavajući narodu punu vjersku slobodu ukoliko se dosele na teritoriju na koju se prostirala vlast koće Habsburgovaca. Sa bi propaganda bila što uspješnija, austrijske vlasti su angažovale episkopa Vićentija Temišvarca i novohirotonisanog Petra Petrovića, koji je imao episkopsku rezidenciju u Plaškom. Petar Petrović je rukopolagao mlade sveštenike za Dalmaciju i bitno uticao na vjerski život dalmatinskih Srba. Stoga nije ni začuđujuće saznanje da je bio upleten u seobu Srba iz Dalmacije. Iz Like su tada došli Jovo Ugarković, sveštenik iz Gračaca, i Todor Skundrić, takođe pravoslavni sveštenik. "prvi je nagovarao mještane Žegara i drugih u Kotarima koji su emigrirali" 1773. godine i naselili se u "temišvarskom Banatui u Poljskoj. Skundrić, pak, išao je po selima gornje Bukovice i kninske krajine". Najbliži saradnik ove dvojice agitatora u Dalmaciji bio je Marko Banić, pravoslavni sveštenik iz sela Brguda. U njegovoj kući je krčki kaluđer Joakim držao manastirski krst. Srbi iz "okolnih sela dolazili su noću" i "ljubeći krst" davali zakletvu da će održati obećanje i odseliti se iz Dalmacije. Oni su samo u toku jedne noći preveli na austrijsku teritoriju "tri stotine osam osoba", mletačkih podanika iz Dalmacije. Kaluđeri dalmatinskih manastira bili su takođe upleteni u cio ovaj slučaj. Oni su, prema pisanju savremenika, "išli od kuće do kuće i nagovarali narod da dužd nije njihov pravi vladar, jer on radi na tome da ih sve pokatoliči".
 

Posebno se ističe Spiridon Simić, kaluđer manastira Krupe, koga je, na traženje episkopa Simeona Končarevića, rukopoložio Danilo Jakšić 29. marta 1760. godine, a Sava Petrović, mitropolit crnogorski, naznačio "generalnim ispovjednikom" za cijelu Dalmaciju. Zbog ove njegove aktivnosti mletačke vlasti su ga zatvorile. U zatvoru, u Zadru, brzo se razbolio i ljekar je konstatovao oduzetost cijele lijeve strane. To je bilo 23. oktobra 1775. godine. Kada mu se zdravstveno stanje malo popravilo, prebačen je u Veneciju, na izdržavanje kazne, gdje je ostao do 1779. godine. Njegovu sudbinu u venecijanskim kazamatima dijelio je tada Lazar Vujinović, jedan od realizatora prve seobe Srba iz Dalmacije 1758. godine. Nit nije prekinuta; borba je nastavljena do pune slobode. Pored pomenutih agitatora druge seobe Srba iz Dalmacije naročito se pominju Silvestar Štrbac i Nikodim Knežević, kaluđeri manastira Krke, koji su pobjegli iz svoje parohije u Kosovu kod Knina samo da ne bi "zvonili" u čast "ustoličenja novog pape", zatim Marko Momić, pravoslavni sveštenik iz Golubića, Pantelija Zelić, sveštenik iz Žegara i Vasilj Dragičević. Jerođakon Vasilije Vukašinović je ne samo agitovao već je i lično emigrirao. Svi su oni pored ekonomskih teškoća, navodili i vjerski razlog narodnog iseljavanja iz Dalmacije, jer je "grčki obred bio napadnut". Može se s pravom tvrditi da je vjerski momenat i prevagnuo, jer se iseljavaju uglavnom Srbi. Prema raspoloživoj arhivskoj građi, iz Dalmacije su se od 1771-1774. godine odselile oko 634 porodice, od kojih 181 na teritoriju turske Bosne, 303 u puste predjele austrijske Poljske, a 150 u temišvarski Banat. Međutim, Gerasim Zelić, savremenik svih ovih događaja, navodi da je tada iz Dalmacije "pobjeglo 1000 familija vostočnago vjeroispovjedanija; neki su odselili u Srijem i Banat, a neka viša čast u tursku Bosnu", i to zbog toga što su "rimski episkopi, u sporazumjeniju s vlastiju mletačke republike, hotjeli silom uvesti uniju u crkvu i narod vostočnago vjeroispovjedanija". Iako su rimokatolici bili izloženi svim teškoćama osim ovih vjerske prirode, kod njih ne dolazi do pokreta i seobe. Doduše, pojedinačnih iseljavanja je bilo. Iako je formalno data vjerska sloboda dalmatinskim Srbima, da bi se pokušalo obustaviti masovno iseljavanje (16. 11. 1780. godine sama vlada u Veneciji izdala je dekret "da se pravoslavni podanici republike imaju od sviju priznavati za pravoslavne, nezavisne od rimskoga pape", a godinu dana kasnije potvrdila je duhovnu jurisdikciju nad pravoslavnima u Dalmaciji, Istri i Boki Kotorskoj Sofroniju Kutuvaliju, filadelfijskom arhiepiskopu, sa sjedištem u Veneciji), i dalje je pravoslavna vjera bila samo tolerisana, a ponekad i gonjena, zavisno od raspoloženja generalnog providura i držanja prema pravoslavnima rimokatoličkih prelata. Kada je Đezepe Bijankini koji je bio zadužen da prikuplja desetinu od svih prihoda, zloupotrebio svoj položaj i od naroda desetinu naplaćivao u novcu, a ne u naturi, prvo su mu srpski sveštenici pružili otpor. Najaktivniji je bio Jovo Sanković, paroh sela Kule Atlagića. On je sa Markom Miljevićem, kapetanom sela Kožlovca, išao iz sela u selo i tražio saglasnost kapetana sela da u ime njihovoi naroda mogu ići u Veneciju i uložiti žalbu kod vlade da se desetina plaća u naturi, a ne u novcu. U ovom poduhvatu bili su angažovani gotovo svi srpski svešteniciu Dalmaciji, zatim mnogi kapetani sela, kao i jedan rimokatolički hrvatski sveštenik Stipan Marušić, župnik sela Korlata. Kada su dobili pismenu saglasnost kapetana devetnaest sela, pop Jovo Sanković i kapetan Marko Miljević otplovili su u Veneciju da pred vladom progovore u ime potlačenog naroda. Kada su bili došli do ostrva Lošinja, policija ih je sustigla i po naređenju providura Paola Boldua zatvorila. Iz zatvora su bili pobjegli, ali su ih ponovo uhapsili. Vrhovni sud u Veneciji sudio im je bez njihovog saslušanja, na osnovu optužbe providura Boldua. Osuđeni su na izdržavanje stroge kazne u zatvoru u trajanju od godinu dana, koju su izdržavali od 24. jula 1783. do 24. jula 1784. godine. Primivši veoma potresno pismo o uslovima života u tamnici ove dvojice osuđenika, Sofronije Kutuvali, filadelfijski arhiepiskop intervenisao je kod mletačke vlade da ih pusti na slobodu. Nažalost bez uspjeha. Pošto se u to vrijeme nekoliko porodica odselilo iz Ceranja i Jagodnje u Banat, poveden je postupak protiv Laze Miljevića iz Kule Atlagića i Stevana Kokuce, zvanog Utrak iz Ceranja. Oni su osuđeni na dvije godine strogog zatvora. Kaznu su izdržavali u Zadru od 24. jula 1783. do 24. jula 1785.godine. Za slične prijestupe koje su počinili Jovo Sanković, Marko Miljević i Stevan Kokuca, početkom 18. stoljeća Petar Jagodić osuđen je na četrdeset, a Lazar Vujinović, sredinom istog stoljeća, na petnaest godina strogog zatvora "u mraku" u Veneciji. Nije li i ovo jedan od dokaza da je Republika bila na izdisaju?
 

Mjesto odakle se odseljavaju Ime i prezime odseljenih Mjesto gdje se odseljavaju

 

   
Benkovac Sava Arbanas sa porodicom Poljska
  Jakov Mrđen Bosna
Bjelina Ilija Pilja sa porodicom Bosna
  Nikola Krklješ Bosna
  Jovan Kalanj Bosna
Bilišane David Paravinja sa porodicom Poljska
  Radivoj Rukovinović Poljska
  Todor Tomašević Poljska
  Stevan Đaković Poljska
  David Pavlinović Poljska
Biovičino Selo Jovo Popović sa porodicom Poljska
  Petar Ostojić Poljska
Brgud Lazo Čimbur sa porodicom Bosna
  Mihailo Graovac Bosna
  Lazo Graovac Bosna
  Pane Graovac Bosna
  Rade Uzelac Bosna
  Todor Tampolja Bosna
  Simeuna udova Sime Matića Bosna
Bruška Mihailo Rujak sa porodicom Bosna
  Marko Rujak Bosna
Žegar Marko Đak sa porodicom Poljska
  Mijo Prodanović Poljska
  Sava Predojević Poljska
  David Predojević Poljska
  Ilija Predojević Poljska
  Marko Ivaniš Poljska
  Jakov Babić Poljska
  Stevan Ivaniš Poljska
  Ilija Ivaniš Poljska
  Sava Ivaniš Poljska
  Paja Simić Poljska
Zemunik Sava Olujić sa porodicom Bosna
Ivoševci Jakov Milinović sa porodicom Bosna
  Ilija Vujasinović Bosna
  Ivan Korolija Bosna
Jagodnja Gornja Božo Banić sa porodicom Poljska
Jagodnja Donja Ivan Terlica Bosna
  Matej Mastić Bosna
  Pavle Sabljica Bosna
  Ilija Vučenić Bosna
Karin Jovan Ćosić sa porodicom Poljska
  Ivan Ćosić Poljska
  Ilija Radeka Poljska
  Toma Karavida Poljska
  Simo Lončar Poljska
  Vido Brujo Poljska
  Lazo Osmokrović Poljska
Buković Andrija Krekić sa porodicom Bosna
  Simo Paškaš Poljska
  Damjan Rnjak Poljska
  Stevan Vuković Bosna
  Mile Herković Bosna
  Petar Mileusnić Bosna
  Ćirit Mileusnić Bosna
  Luka Arambašić Poljska
  Vasilj Zelić Poljska
Visočane Mijo Ćurčić sa porodicom Poljska
  Matej Ćurčić Poljska
  Mijat Colić Poljska
Golubić(obrovački) Luka Dragičević sa porodicom Poljska
  Ivan Dragičević Poljska
  Vasilj Dragičević Poljska
Grude Petar Šuša sa porodicom Poljska
  Gajo Lakić Poljska
Dobropoljci Simo Kupirov sa porodicom Bosna
  Sava Kupirov Bosna
Ervenik Dujo Peslak sa porodicom Bosna
  Jovo Žeželj Bosna
  Nikola Vujanić Bosna
  Kojo Uvroz Poljska
  Simo Baklaja Poljska
  Nikola Lončar Poljska
  Filip Baljak Poljska
  Dva sina Ilije Murata Poljska
  Đuro Drača Poljska
  Marko Dragaš Poljska
Kistanje Sava Macura sa porodicom Bosna
  Stojan Jelača Bosna
  Jakov Macura Bosna
Kolašac Lazo Šuša sa porodicom Bosna
  Nikola Šuša Bosna
  Marko Šuša Bosna
  Ivan Matijević Bosna
  Đekan Đilas Bosna
Korlat Tomo Drača sa porodicom Poljska
Kruševo nekoliko porodica Poljska
Kula Atlagić Stevan Kalanj sa porodicom Bosna
  Mihailo Kalanj Bosna
  Oštrokapa ? Bosna
  Đuro Stegnjajić Bosna
  Nikola Stegnjajić Bosna
  Marko Stanković Bosna
  Trifun Vuletić Bosna
  Nikola Zdjelar Bosna
  Jakov Nazić - Vučetić Bosna
Medveđa Mate Mršić sa porodicom Bosna
  Đuro Zavišić Poljska
Miljašić Jadre Osmokrović sa porodicom Poljska
Modrino Selo

Dva sina Nikole Krstića

Bosna
Mokro Polje Nekoliko porodica Poljska
Morpolača Jovan Blažević Bosna
Nunić Jadre Blaić sa porodicom Bosna
  Petar Blaić Bosna
  Đuro Blaić Bosna
  Ilija Kardum Bosna
  Cvito Plazibat Bosna
  Ivan Aničić Bosna
  Pava Blaić Bosna
Parčići Aleksa Baškot sa porodicom Poljska
  Dvije porodice Opačića Poljska
  Omčikus ? Poljska
Popovići Marko Jokić sa porodicom Poljska
Radovin Pava Dundović sa porodicom Poljska
Raštević Simo Beljić sa porodicom Poljska
Rudele Dtevan Krekić sa porodicom Poljska
Seline Ivan Jukić sa porodicom Poljska
Smoković Sava Baljak sa porodicom Poljska
  Atanasije Marunić

Poljska

  Radul Drača Poljska
Starigrad Simo Osmokrović Poljska
  Filip Buzleta Poljska
  Anica Guzleta Poljska
  Gašpar Milovac Poljska
Tribanj Marko Čauš sa porodicom Poljska
  Runjo Čauš Poljska
  Relja Čauš Poljska
  Marko Zupčić Poljska
  Dvije porodice Poljska
Crno Miško Andrijašević sa porodicom Poljska
Ceranje Marko Pavlović i njegov sin Banat
  Todor ? Banat
  Andrija Raković Banat
  Stevan Brdar sa 5 sinova i 2 kćeri Banat

 

 



Nazad na rubriku   Nazad na rubriku

Pošalji komentar

Komentar

Nema odobrenih komentara poslatih za ovaj prilog

OCJENI PRILOG arrow grade 1 grade 2 grade 3 grade 4 grade 5
Prosječna ocjena: 0 Ukupno glasova: 0

Najpopularnije galerije


oglasi bottom arrow


Find more about Weather in Benkovac, RH