benkovac.rs

Humor našeg kraja 3

Pošo Rolin
(Mrgud)

Rano jutro,šest sati.Krenuo Pošo u potragu za alkoholom, bez kojega nije mogao ni zamisliti početak svoga dana i, što bi se reklo, pitaj Boga da li je ikad legao i ustao trezan.Put ga nanese u jednu kucu, gdje se zarana, prije polaska u polje, marendalo. Domaćin, poznavajuci ga dobro, najprije mu ponudi da sa njima marenda.

" Ajde,Pošo, marendaj sa nama."

" A, a šta ima, šta ima," provjerava Pošo.

"Pule i kupusa," reče domaćin.

" 'Em ti poka prasca, peti put ot jutros," reče Pošo.

Žuti
(Mrgud)

Nosi gospođa stomak do zuba, samo što nije rodila, i jedva se kreće pored poznate zadarske mesnice u Benkovcu.Nailazi Žuti (naravno, pijan), izbečio oči u nju, pa kad joj, ševrljajuci 'nako pijan priđe, reče: "Goooospođo muuuja, kooo vam jee tooo, duuuboko zaavuka!

Stari Ante Kardum
(Mrgud)

Došlo vreme da, poslije dužeg vremena, Ante posjeti svoga brata u Zagrebu.Nikad svojim fićkom nije išao na tako dalek put, pa,eto, još i u taku gužvu, koja neminovno prati svaki veliki grad. Prilika je tim veća, pošto mu je brat Filip (cini mi se da se tako zvao) pri ruci, i on će voziti ispred njega.Ali, Ante će njemu prije nego su krenuli:"Brate Pilipe, mulin te ki svetu Nedilj'cu, nemuj voziti prebrza, jerbo tvoj merđan je ionako brži, a pogotovu te mulin, kad uđemo u Zagrep, vozi polako, jer ako te izgubin, ni ja k tebi, a nit' u Benkovac ti meni."
Vozi brat Pilip prvi i sve štima, al', ne lezi vraže,na jednom semaforu u Zagrebu on prodje kroz žuto, a Ante se sav spetlja, pa po gasu, al' uvati ga crljeno.Za njegovu nesreću, mil'cajac bijaše odmah s druge strane semafora, pa punu u pištaljku. Ante, sav zbunjen,pritisnu kočnicu i fićko stade.
"Pa, pa čovječe, kaj ste vi poludjeli, prošli ste kroz crveno..!."
Al', Ante nema vremena puno pričati, pa ga brzo, sav zadihan i izbezumljen, prekida;
"Esam, esam,proša sam, na brzu ruku govori kol'ko to košta, jer će mi uteći brat Pilip."

Šiptar
(Mrgud)

Koliko ja pamtim, u ona dobra stara vremena malo je ko pravio bolje kolače od Šiptara.
Uvijek bismo, kao djeca, govorili: ajmo kod Šiptara, odnosno na kolače.
Tako ti jedan naš ćaćin momak završi srednju kuvarsku, smjer poslastičar. .
Dolazi mali kući mašuci diplomom:" Ćaća, majo, vid' je, završ'jo sam za Šiptara! "

Toćo partizanina
(Mrgud)

...je bio legenda ratne i poslijeratne generacije.Svoj vojnički šinjel i partizanku kapu kao i da nije nikad skidao, osim,vjerovatno, pred spavanje.
Ali, šuška se po selu da se Toćo posvađao sa svojom ženom, te da odvojeno spavaju.
Eto t' ga 'edan dan pred zadrugu, a narot ki narot ‘edva ceka da ga bocne.
"El' Toćo, šta se to pricada s' se posvađa sa ženom?"
" 'Em joj majku kravu! Nego šta, nema t' kot mene mile- cile. "
"A vele da ne spavate zaj'no."
" Dobro vele.Ma, da joj glavu stuceš ko zmiji, njuj bi ljezik još uvjek palaca'. Zato obaška, obaška, 'em joj kravu majku! "
"Dobro, a kako kat ti pa'nu une stvari na pamet?"
" Ko, une stvari.Kat ja lupnem šakom tri put' u zit, evola joj majci da ne b' došla.Ooo o! "
"E, to kat tebi pane na um, a šta kat se njuj namane, a?"
" Šta, žensko.'Em joj majku kravu, furbeno l' je to.Ma to t' je mudrije od lis'ce.Dodje t'
ljepo ko' mene, otvori vrata pa unako umilno, ispot tija:"Stariii, es' ti to lupa il' se men' učin'lo?"

El' devizni?
(Benkovac)

Pokojna Jeleta, tada udovica, htjela da pod stare dane nađe neku dobru priliku za udaju. Dala je svojoj snaji da joj čita ponude u novinama.
Snaja čita: “Udovac, penzioner traži osobu radi druženja, moguć brak.
ŠIFRA: Usamljena srca
Jeleta sve to sasluša, pa priupita:”Penzioner! E l' devizni?”
Veli snaja: “Nije!”
A Jeleta će odlučno: "Odjebi toga!”El' devizni?

Pop i milicija
(Mrgud)

Jednog dana, neke godine, spuštajuci se kolima u Obrovac, ondašnji pop naiđe u Burevači, poznatim krivinama iznad Obrovca, na zgaženog magarca.
Trebalo bi ga skloniti sa ceste - razmišlja popo, pa pravo u stanicu milicije da ih obavijesti, jer zgaženo magare na putu sigurno ometa saobraćaj.
Stigao on u stanicu - kad tamo upravo smjena.
"Dragi moji ljudi, evo upravo idem iz Žegara. Gore u Burevači leži zgaženo magare na putu i već se muve kupe oko njega.Valjalo bi ga skloniti jer, grota je od Boga, da jadna beštija ondje ostane."
" Dobro, dobro ,pope, ništa se ti ne brini, sklon' cemo ga, samo nam reci kad će biti sahrana?"
"Budi Bog s vama,djeco, otkud ja to znam.Ja sam upravo obavijestio njegovu najužu rodbinu, pa će, valjda, oni o tome odlučiti.

Vjerovanje
(Mrgud)

Ulazi jedan naš pop u poznatu zadarsku mesnicu i zatice gužvu. Stigla jeftina junetina pa svi uporno cekaju, a medju njima, odmah do popa, jedna oficiruša, kako su kod nas zvali ženu koja je bila udata za oficira.
Naravno, dok se ceka neizbježni su razni razgovori.
Tako i gospođa oficiruša zapocinje razgovor sa popom.
"Kako to, pope, da i ti čekaš zera fjanka; đe ti je popadija – tebe je poslala u ovu gužvu."
" I pop je čovjek, gospođo moja, on je navika i na veće gužve ."
"Znam, pope, znam. I ti vjeruješ da ćeš uspjeti dočekati svoj red?"
" Vjerujem, gospođo, Bog je ostavio za mene moj dio."
"Ajde, moj pope, kako ti moreš vjerovati u nešto što nikad nisi vidio.Kad si ti vidio Boga,
pa da vjeruješ da ga ima."
" E, moja gospođo, njesam ni ja vidio vašu p..ku, al' vjerujem da je imate."

Pop i Žuti
(Mrgud)

Sreo Žuti popa Jovančevica, naravno, pijan po običaju. Čim mu priđe, poče provocirati.
"E e e eli , pppope, kako b' ja mmmuga s popopadijom spaaavati?"
" Lako, bome, Žuti."
"K k kako, poope lako, nnee zaaajeebaavaaj me."
" Bogami te ne zajebavam, samo ako oćeš."
"Oooću, kaako neću, saamo reeci kaaako?"
" Evo kako."
"Kaako?"
"Dovedi ti lijepo svoju gospođu kod mene. Neka prespava sa mnom 'ednu noć, pa ceš
cijeli svoj život spavati s popadijom."

Pop i vladika
(Mrgud)

Pošli pop i njegovo preosveštenstvo vladika kolima do manastira Krupe.Vec su pomalo kasnili, pa pop malo ubrza negoli uobičajeno.Vladika, vidjevši da ovaj man'to ćera, vrpoljeci se na sicu, rece:
"Polako ,pope, ima još vremena, nije greda da zakasnimo dvadesetak minuta. Što ga,brate, poćera tako?"
" Nemojte se bojati, vladiko. Bog je s nama."
"Znam ja da je Bog s nama, al' mi se čini da je volan u vražijim rukama."

Seronja
(Mrgud)

Došao jedan naš pop u Beograd, pa svratio kod svojih prijatelja da prenoći.Porodica, kojoj je dosao u posjetu, bila je prilicno imucna, tako da je cak imala i svoju kucnu pomoćnicu. Došlo vreme da se na počinak krene.Domacin, ko i svaki domaćin, želi da se gost u svakom pogledu lijepo osjeca, pa prije spavanja rece popu:
"Dragi moj prijatelju, želiš li da spavaš sam u dnevnom boravku ili pak želiš, pošto u njenoj sobi ima slobodan krevet, da spavaš kod Bebe.?"
" Neka, prijatelju, ja bih ipak u dnevnom boravku; volim biti sam da se malo odmorim od napornog puta."
"Kako god želiš, prijatelju, tako ce i biti. Spreman će biti krevet u boravku."
" Hvala ti na susretljivosti i razumijevanju, dragi moj prijatelju."
Ujutro je pop zarana ustao, pa ubrzo u dnevni boravak ulazi kućna pomoćnica - sva puca od ljepote i svoje brdovitosti.
"Da li biste nešto popili, gospodine?"
" Baš ste ljubazni, može jedna kafica."
"Odmah stiže.Izvolite, gospodine."
" Hvala lijepa! Oprostite, nisam vas viđao ovdje ranije, jeste li vi član porodice?"
"Ma ne, ja sam ovdje nova kućna pomoćnica."
" O, baš lijepo, a kako se zovete, djevojko?"
"Beba, a Vi?"
" Seronja!"