Nazad na rubriku

Maslačkova djeca

Prenosimo skraćeno jednu od najupečatljivijih prepiski sa guvna. Postavljač teme vjerovatno nije imao na umu da započne jednu od najljepših prepiski na Guvnu.
Njegove namjere su bile drugačije, ali u svakom slučaju: Hvala mu/joj!  

krajino krvava haljino Benkovčani i Benkovčanke gdje god da ste rasuti po bijelom svijetu, jeste li zadovoljni svojim životima, ostvariste li svoje američke, kanadske, norveške, australske...snove, ili vaš nemir u duši, kamen u stomaku, grč na licu podsjeća da je sve bilo uzalud,da se pobjeći ne moze nikako od gorčine promašenog života!

Jašo Pokušaću odgovoriti sa svog aspekta. Sretan sam ujutro kad doruckujem sa svojom djecom i kad ih šaljem u školu.Znam da imaju sigurnu budućnost. Volim svoj posao i svoje kolege. Imam divne komšije i prijatelje. Nikom nije važno je li Jašo Srbin, Hrvat ili Musliman.Ovaj narod kaže da je bogatstvo njihovog društva u mnogim kulturama koje žive zajedno. Za slavskim stolom mi sjedi više gostiju nego ranije. Imam život dostojan čovjeku. Kad dođem na Guvno onda sam nostalgičan, sto ima švojih draži, ali i mana. Nosim u sebi uspomene, one lijepe. Ružne su skoro izblijedjele. Ima i tuge, đto je opet, dobro za ravnotežu duha. Vidiš, poštovani autore ovog topica, ja znam kako bi mi bilo da sam ostao u Benkovcu. A, siguran sam da znaš i ti. Zato tvrdim da je moja sreća od tuge veća. A, ti ? Jesi li ti sretan? S poštovanjem Jašo

krajino krvava haljino Uzalud ti je sve priko! Nema vece sreće nego biti u svojoj zemlji i probuditi se u gradu u kojem si rođen i odrastao. Do kraja svog života bit ćeš stranac jadni moj prika!

Todor Živi sad đe god jesi i 'ne žaliti sebe' - jer život šta imamo sad, trebamo da iskoristimo za sebe i svoje, tko zna sta nosi sutra, zato pamet u glavu a ne u ...

Jašo U pravu si kad kažeš da je sreća probuditi se u svom gradu i svojoj zemlji. Ali nisi u pravu kad kažeš da od toga nema vece sreće. Kako je probuditi se u gradu koji te mrzi i zemlji koja ti je postala maćeha? Nego, šta ti radiš ovdje, među "nesretnicima"? Nije da nisi dobrodošao, svi ljudi su nam dobrodošli, samo me zanima koji je tvoj motiv?

krajino krvava haljino Eh, priko kakav si,ti bi odmah da me istjeraš sa 'guvna', veliš to je vaša prćija. Nemam neki poseban motiv,zanima me jeli bilo pametno sjeći granu na kojoj ste sjedili. Inace, upoznao sam neke Šveđane i N orvezane kod nas na moru i nebi se baš reklo da su oduševljeni strancima( ukljucujuci i Srbe) i multikulturalizmom. Kažu da nisu oni sticali da bi sada vi to rasparčavali i trošili.  U vama teče krv Gavrila Principa,volite da sa vremena na vrijeme oladite neku znamenitu ličnost. posljednji primjer je onaj manijak što ubi onu nesretnu švedsku ministarku.

Jašo Ne, naravno da te ne zelim otjerati sa ove nase prćije, kako ti reče. Rekoh ranije da su ljudi dobro došli na Guvno. Nego, vidim da se naslađuješ sa svojom "srećom" u odnosu na moju "nesreću". Kužim da želiš istaći svoju arijevsku pripadnost nasuprot moje nečiste krvi. Tako da se nebih slozio sa tvojom tvrdnjom da nemaš neki poseban motiv. Podsjećaš me na dijete koje koje ima slatkiš u ruci i ruga se onom drugom što nema nšta! E, zato neću više da se igram sa tobom! Ovim bi naša korespondencija bila okončana. Ostaj mi u zdravlju i sreći. S poštovanjem Jašo

krajino krvava haljino Priko, vidim da si pjesnički raspoložen, voliš alegorijski način razmišljanja, parabolijski pristup problemima blah, blah, blah kao što bi rekao i pop. Nisam ni mislio s tobom da korespondiram, samo sam ti replicirao. Kažeš da ti je zemlja u kojoj si rođen postala maćeha; sami ste zato krivi. Reci ti meni koja mater voli ludu djecu!? Ali ja tebe shvaćam, teška je apatridska tuga! Adio pečalbaru!

beog Šta pametno ovdje napisati a da te Hrvati ne nazovu Četnikom, ili naši Ustašom. Neutralan nije lako biti a pitam se ima li i želje? Kraljino, krvava haljino, ako si želio da nam naneses bol, uspio si, usprkos đto se slažem s Jašom da je dosta dobroga u našem zivotu, sa mojim drugom da je domovina tu gdje smo mi, ipak osjećaj da si daleko od rodne grude, razara dušu, netko je valjda pametan davno rekao, da je čovjek bez Domovine, kao pas lutalica. Nije to zlo zadesilo samo nas Srbe,,citao sam pricu jednog Hrvata iz Kanade,koji zali sto mu djeca postadose Kanadjani,,nikakvo bogastvo tu tugu ne moze nadomjestiti. Da grozno,,citavog zivota biti stranac,kakav sam izbor imao,da se prekrstim,,da postanem Hrvat,,zar bi mi oni ikad vjerovali,,rekli bi; Kad si izdao bracu,,kako da ti mi vjerujemo? Omladina,,pa oni se samo po imenu razlikuju od Amera, 'sutra',,nazalost nece ni po tom,,malo me tjesi da ce oni zivjeti zivot,, ako je moj promasen. Eee sad sto mi je milije da su mi djeca Ameri nego Hrvati to je vec stvar odgoja,,mislim okolnosti u kojima smo zivjeli,,siguran sam da je i Hrvatima iz Bosne i Srbije koji su dozivjeli sudbinu slicnu mojoj,,draze da su im djeca Kanadjani,Ameri ili Australci,,nego Bosanci ili Srbi. A sne da postanemo ovo sto jesmo,,nismo mi snili,niti ih zeljeli,,jednostavno nas zadesise. Svako dobro svima koji svrate! beog

Mrgud Nisam srećan...ali svakako, manje nesrećan. Znas, neznam koliko mi je još ostalo, pa ne bih više da gubim. Dobro, ajd' sad, recimo da je sve kako nije i da nismo ta maslačkova djeca i da nas nije raznijela oluja na koju si, kao i mnogi ponosan, hoces li reći da bi ti opet bio nesrećan kao i sada. Ne, ne, dobro si pročitao, jer tvoja nesreća i naša (ne)sreća, nikako se ne mogu uporediti. Pitaš li se zašto? Znaš ti to dobro, jer to tebe muči. Odoše maslačkova djeca, a ja ovako genetski, nabijeno "spreman," oću da puknem. Vidiš li sad koliko ti maslačkova djeca fale? Ali, biti realan i pošten, pa o svemu korektno diskutovati, nakon svega, nije lako ni jednima ni drugima, a kamo li tebi pravedniku, kojemu nas je zao. Ali, sila Boga ne moli, pa tako ni ova priča. Znaš, vele da je u selu Rašteviću zivio jedan Gešo. Sila gladi ga natjerala da ukrade nekoj ženi tuku starku, i to sa jaja. S'njom pod ruku, pa bjez' da se bježi. Žena ga vidjela, pa sta će jadna nego potrči za njim niz put, ne bi li ga stigla. Al', Gešo brži. U tom momentu naiđe patrola vlasti i zakona, sva u plavom, pa nakon ispričane ženine žalopojke i oni potrčaše za Gešom. Al' Gešo praši preko plotova i tuku ne ispusta. Dok je jedan od predstavnika vlasti i zakona, brzo odustao od potjere, ovaj drugi, jer mu čast i dužnost to nalazu, nastavi trku, no Gešo mu sve dalji i dalji. Vidjevši da ga neće stići, poče on diplomatski:" Stani, Gešo, neću ti ništa!" Ko da plavcu vjeruje, kad zna šta je vlast i sila, ako ga uhvate. Briše on dalje niz polje. "Stani Gešooo, stani vrag ti sriću odnija, neću ti ništa!!' Ma kak'i. "Stani Gešo, stani, kunem ti se u svetog Antu, neću ti ništa, staniii!!" U to se Gešo docepao neke livade, pa dozvoli sebi da onako trceci okrene glavu i odgovori sili zakona:" Stani ti majku ti jebem, za tobom niko ne trči!!!" Znaš, ni maslackova djeca nisu htjela stati, jer su ih istorijske parole vec u pocetku te avanture, podsjetile na majku koja bi najradije pobila svoju, unapred za ludnicu osudjenu djecu, pa su se prepustila sudbini vjetrova zapada, pa gdje ih odnesu. Znali su dobro oni koji oluju nahuskaše dokle će nas ta oluja sve raznjeti, a vama koji likujete, ostaje da umjesto maslačka sada, sa trnjem i sjekavcem se u koštac uvatite. Maslaške koji nikad ni sanjali nisu te tvoje puste američke, kanadske, norveške, australske...snove ipak natjeraste da vas u tim snovima proganjaju. Falimo mi vama moj khv i te kako; samo da je bilo zdrave pameti. Ostaj mi zdravo Krajino krvava haljino i ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zloga khv-a. Mrgud

beog Kad su urednik i društvo stvarali ove stranice, nisu željeli da mržnja prevladva,,,već da se družimo,,,bez obzira na različita mišljenja. Najčešće nije loše onom koga netko mrzi,,tesko je onom koga saželjavaju,,onaj tko mrzi,,,mogao bi se pozabaviti sam sa sobom,,jer zasigurno nešto sa njim nije u redu. Na naše guvno,'vidim',,,svraćaju Srbi i Hrvati,,,uglavnom prevladava razum,ima NAŠIH koji bi od toplog guvna, napravili rezervat,i NJIH,,koji svrate misleći da nam mogu svojim 'osvrtom',,zagorčati život,,ali takvi su, nadam se u manjini,,,te da će daljim druzenjem,,, promjeniti svoje mišljenje,,da će uvidjeti,,,da biti SRBIN ili HRVAT,nije od velikog značaja,,,već veliko srce i plemenita duša. beog

Jašo Beoge, Svaka čast, sa ovim tekstom si otprilike artikulisao i moje misli i osjecaje! Sve su to, uglavnom, Ok momci samo im ponekad temperament i impuls zaguše komunikaciju između srca, mozga i jezika. Ja volim , u ovakvim situacijema da citiram Mešu Selimovića koji nakon bratovog ubistva kaže: "Čovjek je velik onoliko koliko prašta." pozdrav

Ćinći Esmo li sretni? - Da vraga smo! Dokle gledaš svoga posla,u ovoj halabuci velikih gradova,hvala Bogu,svakom normalnom rjetko sta i pada napamet,ni sreća ni nesreća. A onda kad napraviš prvu pauzu,vidiš da u tom velikom(gradu) fali nesto malo. Ja još nisam bio u geografskom Benkovcu,al kako čujem svuda je tuga i jad,tako da i nemam zelju da ga vidim kako pati pod najezdom stranaca koji se izgradise za domaćine,a brate i svi boluju od ovog KHV virusa, a ja ti volim zdravlje,i zdravog čoeka,pa od takih bjezim ne zato što se bojim,daleko od toga,nego brate sto smrde i guše od svoje uskosti.Više volim kad sretnem našeg čoeka,onako iznebuha,pa mi nenadano uljepša dan,i tad sam srećan narednih 7 dana.A Bog dade da ih vidim često. Nema šta, LJUDI SU GRADOVI, a ne zgrade, kuće i zidovi, zato smo i srećni!!!!! Živili đe god bili!!

  Nazad na rubriku

OCJENI PRILOG
Prosječna ocjena: 5 Ukupno glasova: 1