benkovac.rs

Smrt Zaviše Jankovića

Rano momče stado izgonilo
Za stadom je mlado zapjevalo:
'Širom paste bjele ovce moje,
Širom paste, vi se iljadile
Ka prebjele po Kotaru kule'
Najljepša je kula Jankovića
U Islamu na Ravnu Kotaru.
Zalud joj je ljepost i visina
I uzalud golema širina
Kada gubi svoga gospodara
Sveg Kotara silnoga serdara
Po imenu Janković Zavišu.
On boluje preboljeti neće.
Zaviša je majku dozivao,
Dozivao pa joj besjedio:
'Oj Boga ti, ostarjela majko,
Da ti uzmeš divit i artiju,
I napišeš sitnu buruntiju,
Pa opremiš gradu Šibeniku,
Baš na onog Živković vladiku,
Da me dodje bolna pohoditi,
I od grjeha mojih oprostiti.'
Tužna majka poslušala sinka,
Ona uze divit i artiju,
Suze roni, piše buruntiju
I posla je gradu Šibeniku
Na onoga Živković Vladiku.
Sve mu kaza šta je i kako je.
Ode knjiga od ruke do ruke,
Brzo stiže gradu Šibeniku.
Baš na ruke Živković vladike.
Knjigu čita Živković vladika
I kad vidje što mu sitna kaže,
Proli suze niz bjelo lice
Pak dozivlje vjerne sluge svoje:
'Brze amo, vjerne sluge moje,
Opremajte lagane kočije,
Pod kočije brze bedevije,
Zove mene Janković Zaviša,
Nije šala od Kotara glava!'
Odmah njega sluge poslušaše,
Izvedoše lagane kočije,
Pod kočije brze bedevije,
U njih sjeda Živković vladika
Odveze se niz Kotare ravne
Ka prebjelu dvoru Zavišinu.
Njega sreta Zavišina majka,
Suze roni niz gospodsko lice
Pak ga ljubi u bijelu ruku
I vodi ga na tananu kulu,
Svome sinu Janković Zaviši.
Kada ga je starac ugledao
Proli suze niz bijelo lice
Pa je njemu starac besjedio:
'Oj Zaviša od Kotara glavo,
Oš li, junak, bola preboljeti?
Kom ostavljaš ostarjelu majku,
Kom ostavljaš pusto blago svoje?'
Zaviša mu jedva izgovara:
'Sveti oče, preboljeti neću.
Ja ostavljam ostarjelu majku
Mom Iliji, bratu rođenome.
Staroj majci iz riznice blago,
Da se rani za života svoga.
Tebi, starče, dobra đogu moga,
Da ga jašeš i njim se ponosiš,
Spominjući Janković Zavišu.
Na Zrmanji brze vodenice,
U Žegaru rodne podvornice,
Na Biljanim prebijelu kulu,
Oko kule zelene livade,
Ravno polje grozdne vinograde
Čirijaku našemu rodijaku.
Sve ostalo stanje i imanje
Mom Iliji, bratu rođenome.'
To izusti i dušicu pusti
Ej Zaviša, pokojna ti duša!