Nazad na rubriku

Riječi lete,zapisano ostaje

Pišem ti pismo
drago selo moje
da lijepo tvoje ime
u zaborav ne ode.

Iz vojvođanskih ravnica
i palićkog šora
pišem ove redove
zbog imena tvoga.

Pišem sad o tebi
srcem punim bola
tvoje slavno ime
vječno živjet mora.

Svaku noć ja sanjam
sve puteljke tvoje
srce tvoje čuva
uspomene moje.

Oko starog ognjišta
svud bukara kruži
osjeća se spokoj
u srcu i duši.

Stari otac ja'nje
kraj ognjišta peče
u zivotu nema
više takve sreće.

Niko tvojim stazama
ne prolazi više
samo tmurni oblaci
i olujne kiše.

Svjetla samo ima
kad gromovi tuku
bure ti ponekad
haljinu presvuku.

Ostadoše mnogi
po stazama tvojim
sa slomljenom dušom
i ranama bolnim.

Svima reci slobodno
da ti djeca žive
da će njima sunce
ponovo da sine.

Budi i sad hrabro
drago selo moje
i ne plači stalno
zbog samoće svoje.

Zato tebi poklanjam
sad stihove svoje
da zaborav ne izbriše
slavno ime tvoje.

  Nazad na rubriku

OCJENI PRILOG
Prosječna ocjena: 0 Ukupno glasova: 0