Nazad na rubriku   Nazad na rubriku

Da ti kažem

Vidim ja, oni će taj povratak razvlačiti desetak-petnajst godina.Kat mi ođe pomremo i kat ovo sve zareste i propane i kat se vi gore skućite i kat vam se djeca požene i poudaju.Onda će reći:Vraćajte se.

Eto tako će ti se to završiti.Naša će Krajna s nami umrijeti,a s vami pasti u zaborav.Vaša će unučat od njoj divaniti ki da je iz bajke. Znaš kako ono ide: tamo neđe daleko bila ednom davno edna zemlja.Njezin je narot išćeran i proćeran.Neće ni znati da su to bili njevi stariji.E li tako, ajde pravo kaži. Oće li kat se prestane tuvti iket iko znati da je postojala Krajna i da su tamo živili neki Srbi.

Sinko,ne bi volijo da krivo razumiješ ovo šta ću ti reći.Sva ta vaša skupljanja i druženja,koja vi,čujem tamo činite,bojim se da će biti utaman.Nemoj se ljutiti šta ja vako divanim.More biti da si i ti tamo neđe u tom kolu. Evo vidi zašto ti divanim.Pripovidiću ti ednu priču: Odredijo vladika obići parohiju i poručijo proti da ga čekaZnade se zašto.Da bi se ovaj mogo spremiti i narot skupiti da dočeka vladiku.Tako ti proto i napravijo. Došo vladika. Vidi,svi ga čekaju,al ne zvoni crkva.Nađe se on uvređen i odma prekori protu zašto ne zvoni crkva kat dolazi vladika.A pop mu odgovori:'Preosvešteni, za to ima više razloga, a edan od njih  je što nemamo zvono'. Tako ti je i svami tamo.Vi to sve nešta radite,nešta prepetljavate-tobože,vi ste tamo 'čuvari' Krajne,vi čuvate njezinu istoriju i običaje. More biti da je to i dobro, ne kažem ja.More biti da to treba držati što dulje, i treba sigurno.Prvo neka vaša djeca to utuve,a drugo treba svakome kasti da je to naše.Treba znati ko smo i šta smo bili,brez obzira i to nekome po zubu ili nije.Ako ništa, bavte se tijem, pa manje mislite na muku što vas je snašla. Neket i oni narot tamo nesretni razgalte. Barem mu date prilku da se isplače. Sve je to dobro,al niko ne pita đe vam je Krajna.

Imate li vi Krajnu,ili je nju odnijo belaj zauvjek? Kat voda teče s izvora,ti je moreš i bistriti i mutiti,pregrađivati i mlince gradti i š njom radti šta ti je gođ volja. Ali kat rjeka na izvoru presuši, tebi ne ostaje ništa.Džaba ti mlini i prjeboji i sve šta si naumijo. Ostade ti samo suvo korito,koje odma zareste u travu i šiblje.Začas poboraviš ono vrjeme kat je tuda veselo tekla voda.Tako ti je,sinko,i s našom Krajnom. Džabe vam dani Krajne,džabe i prela i sjela.Ako se ojkača ne zaori u Bukoci i Lici, ako se našo kolo ne zaigra kot svetog Ilije u Markovcu,vjeruj mi prjetelju,sve će to zajdno s vami otići u zaborav.Još je u Bibliji zapisato: čije su ovce, toga i livada.A po našijem livadami sade pasu tuđe ovce.I bojim,se sinko,da naše niket više neće ovda zablejati. Razvuko ja, el de.Zaoro široko brazbu. Mani to k vragu, od toga čoek samo more poluditi. Nego ajde,živijo ti meni! Ajmo mi po zeru popti dok ga još teče.

 

I još da ti kažem

A vidijo sam kat sam bijo kod vas da ni gore nije puno bolje.I vi ste edni drugim zavidni. Prvije dana i nekako bilo dok ste svi bili isti. Dok ste bili smantani i njeste znali kut ćete, ni šta ćete sa sobom, pa ste se samo sastajali i divanili od onome šta vas je snašlo. Sade, čim neko bolje ruča, ostali mu zavide. Čim je počo i nešta okretatu, nešta pravti i kućti se, vi odma: eno, majku mu njegovu, gradi i ziđe. Odma mu se prišije da je pokro, pa se ispočetka pritajio, pa sade gradu, Niket njeste pomislili kako mu je i kolko se čoek muči i pati da bi nešta stekao. Divanite svašta, radite svašta. Ne vodite računa ni od sebi ni od svojoj djeci. Neće vam nikako u glavu da Bok sve vidi. Znadem ja da su i oni još prije pedeset godina pjevali: "Nosim kapu s tri roga i ratujem protiv Boga!. I onda kat sam i čutijo, divanijo sam: a kut ćete protiv Boga, crna vam sreća. Este l imali protiv ikoga, nego baš protiv Boga! Sinko, ti mene dobro znaš i znadeš da ja njesom Bogu klečo na svakom koraku. Jerbo narot veli, ne valja se previše ni Bogu molti. Ali, moraš znati ednu stvar: ima Boga! Ima ga, da je kolk mačka, al ga ima. Zato čoek treba vodti računa šta divani i šta čini. Ne valja ni ružno divanti, ni ružno činti u životu, nikome. Ponavljam ti, Bog sve vidi i svakoga kazni za ono zlo koke je nekome učinijo. Najgore je kat kazna okasni, pa ne stigne onoga ko je zaslužijo, nego mu stigne, more biti, djete ili unuče. Narot se mora bojati Boga. Kakav bi ovaj svjet bijo kat se nearot ne bi bojo Boga. I ovo šta smo mi Srbi vako loši to je samo zato što se ne bojimo Boga. Istina je: nami je Bok da velku stvar ki narotu. Da nam je da ne znamo mrzti drugi narot, i to je dobro. Jerbo, najgore je kat čoek nosi mržnju u sebi. To ti je veliko zlo. Ali nam je da i ednu velku manu: a to je da brzo zaboravljamo. Mi ti čas posla zaboravimo zlo koje nam je neko učinjo i jope se š njim utimo pod ruku iki da ništa nije bilo. Pravi narot, koji drži do sebe, on prvo svega poštuje svoje, i drugo; tuvi ko mu je učinjo zlo i onda gleda ko mu je prjetelj, a ko neprjetelj. To ti je svedno ki u pravoj kući.
Vrata nikome njesu zaključana, al se znade kat dolazi prjetelj, a kat onaj drugi, pa se tako i vlada.
Znadeš kako vele: prema svecu i tropar. Mi smo se odrodli od naše crkve i to je naše najveće zlo.
Ne mislim ja da mi sade trebamo ići svake neđelje klečati i molti se, nije to to. Mi smo se odrekli poštenja, dobri djela, ljuctva, kumstva, prjeteljstva. Sve je to kraslo čojka domaćna i njegovu vamiliju.
Nami je komunizam upropastijo vamiliju i odrodijo nas od vjere naše i to je naša najveća muka.
Zato smo mi postali nesložni i nevjerniedni prema drugijem. Zato ni danas ne znamo šta oćemo.
Evo već deset godina živimo brez granica i brez države, pa ti sade vidi. Kažu, propadamo. Ma ne propadamo mi, dobri smo mi, kako nam je. Rećeš ti meni, pa njesu ni drugi bolji. Vidš li šta su nam ovi učinli po pravdi Boga. Kako su oni, meni to nije brige. Meni nije za njima. Ne meru svi biti dobri. Nji je stigla Božja kazna za njeva nedjela, zato i esu taki, prokleti. Ja samo gledam da mi budemo bolji. Da nas ova naša muka dozove pameti. Da se počmemo gleti i čuvati edni druge, a ne da se rasipamo ki proso. Šta nas je ostalo? Šaka jada. Svaki nas je dan to manje.Manje nas se rađa no umire. Ako vako nastavimo, prije će nas nestati nego ćemo naprjed. A vjeruj mi da naprjed nećemo sve dok jope ne počmemo vjerovati u Boga i dok se ne vratimo našoj crkvi.



Nazad na rubriku   Nazad na rubriku

Pošalji komentar

Komentar

OCJENI PRILOG arrow grade 1 grade 2 grade 3 grade 4 grade 5
Prosječna ocjena: 4.5 Ukupno glasova: 2

Najpopularnije galerije


oglasi bottom arrow




Find more about Weather in Benkovac, RH