Nazad na rubriku

Mome bagremu

(VelebitskiVuk)

Kaži meni moj bagreme mili,
jesu li te živog ostavili,
jesu li ti nanijeli rane,
dal' ti stare polomiše grane?

Ako živiš možeš li mi reći,
jesil' išta narastao veći,
dal' još cvjetaš sa ranim proljećem,
mirišeš li svojim bijelim cvijećem?

Ajde kaži korijena ti tvoga,
jesil' željan zagrljaja moga,
jel se i ti nekad iz sna skačeš,
dali i ti kao i ja plačeš?

Samo pričaj dušu mi otvori,
dal' su živi sjevalovi dvori,
dal' verige nad ogništem stoje,
viđaš li mi golubove moje?

Moj bagreme sa suzom ti pišem,
tvoje cvijeće u snu još mirišem,
grane ti se još njišu na vjetru,
praveć' lada mom pradjedu Petru.

Sve je isto u snovima mojim,
eto zato probudit' se bojim,
u njima te od nemila skrivam,
moj bagreme god'nama te snivam.

 

  Nazad na rubriku

OCJENI PRILOG
Prosječna ocjena: 5 Ukupno glasova: 1