benkovac.rs

Krš

(VelebitskiVuk)

Hvala vam za sjaj koji mi nudite,
al' ipak ja ću da se vratim,
a vama je smiješno i vi se čudite,
kako mogu za kršom da patim.

A taj krš nije samo kamen,
nit' zemlja gola i uboga,
iz njega grije ognjišta plamen,
i krst sudbine naroda moga.

U očima vašim to su stijene sive,
mrtva priroda i ništa više,
a u tom kršu uspomene žive,
hiljade duša kroz njega diše.

Sa njim je zidana crkvica bijela,
groblja predaka na njemu stoje,
iz njega nikoše dalmatinska sela,
stara kuća i ognjište moje.

Raskoš vašeg grada ne znači mi ništa,
pa vi me smatrajte ludim,
ne mijenja on portun od ognjišta,
nit onaj krš za kojim žudim.

Sve ima svoj početak i kraj,
i ništa vječno ne leprša,
nisam od onih što očekuju raj,
nakon smrti jedino želim
da budem dio tog krša!!!