Nazad na rubriku

Sve naše ljubavi...(II)

Trula višnja

(J&N)

Dvoje mladih.
Dvoje zaljubljenih.

Ti dani bili su njihovi, ispunjeni veselim smijehom, nadanjem i željama.
Mnogi su im zavidjeli na tolikoj ljubavi i sreći.
Baš su se voljeli. Zajedno maštali ,sanjali…
Zajedno se, jedno drugom na vječnu ljubav kleli.
Svaki novi susret, novi zagrljaj, nova radost .

Tako i tada, dogovor je pao.
Našli su se tog vrućeg ljetnjeg dana na plazi. Njihovom omiljenom mjestu.
Svakako nije im bio prvi sastanak. Ali bio je posve poseban.
Desilo se.
Samo tako, iznenada i posve neplanirano. Oboma prvi put. Oboje su drhtali.
Zajedno disali, zajedno se zanijeli.
Dodirom istraživali, šapatom dozivali, pogledom upijali, gutali, jedno drugom se nesebično predali.
Božanstveno! U trenu postadose jedno.

Ljuba se tog dana dotjerala i ganci novu haljinu obukla.
Lepršavu i bijelu. Htjela je da bude lijepa i moderna.

Kasnije, vraćajući se kući, poslije svega, užurbano, još uvijek je prožimao neki čudan osjećaj.
Kako se sve preokrene neočekivano, u samo jednom danu, kad od djevojčice postaneš žena!

Nije htjela da joj mater brine, te je ranije nego obicno, kući stigla.
Mater je još dremala.
Mada je ušla lagano, tiho, na prstima,ipak ju je trgla.
-E ,mila jesi to ti, već stigla?
-Evo me.Nisam te valjda probudila? Odmaraj!.
-Koje spavanje?!
-Nisam oka tren`la.
-Vraze čuda, koja nesnosna vrućina. Koja sparina! Ne pamtim ovako nešto.
-Kako je bilo na moru?! Šta ima?
- Dobro.
Je, danas je bila velika vrućina.Sva sam izgorila!
-Uvijek pretjeraš,  Ljubo!
-Nego daj`de mi cašu ledene vode. Crče od zeđi. Usta mi se "spalila".
Ustade Ljuba lagano.
Kad mate planu, u tom trenu;
-Ljubo šta ti je to crveno na haljini?!
Iza….

Dobro se Ljuba ne sruši.
Presječe je nešto. Žignu.
Panika je obuzela.

-Znala sam. Evo me mate otkri.
-Od ove moje matere ne moš` sakriti ništa !

Skoči i mate, ćapi haljinu.
Trljajuci rukama tkaninu, zagleda i neprestano gunđa:
-Kakva je ovo fleka?
-Ljubo, na šta si ti ovo sjela?
-Šteta. Ovako ljepu haljinu si uništila, tek nova i bijela. Neceš je nikad više oprati. Da mi je samo znati kako?

Konačno veli mate:
-Ma `est, trula višnja!?
Pa kud si na višnju trev`la?

Odahnu Ljuba. Povrati se. Nekako dodje sebi.
-Nije me otkrila. Hvala Bogu!

Lagano odgega u kuhinju.

Vraca se življa, veselija:
-Mama, evo ti voda! Rekla si da si žedna.
-Zaboravi haljinu. Ne brini,sama ću je oprati…Evo odma!

 

 

  Nazad na rubriku

OCJENI PRILOG
Prosječna ocjena: 5 Ukupno glasova: 3