Nazad na rubriku

U mom pustom selu

U mom pustom selu,gdje ševa najljepše bigliše,
Maslina rodna,gdje sada ne cvjeta,
Ostade mi duša i miris ljetne kiše,
Mislim,vratiću se ipak jednog toplog ljeta.

Potoci naši,još i sada teku,
Umorni su,ali tokove ne gube,
Sjetno šapću,uvirući u Bašticu rijeku,
Tužeći se moru sa kojim se ljube.

O,selo moje,bolna rano moja,
Mislim na te i na polja tvoja,
Spaljeni feniks ponovo se diže!

Eno,kažu,još u tvome polju,
Ladolež buja nevolji za volju,
Umrlo vaskrsava,ognjištu smo bliže!

Ilija Pupovac

  Nazad na rubriku

OCJENI PRILOG
Prosječna ocjena: 0 Ukupno glasova: 0