Nazad na rubriku

U Kotarima mojim

U Kotarima mojim,iz kojih nosim drage uspomene,
Kažu,počinje život ponovo da se budi,
O,daj Bože,da je tako,iako tamo nema mene,
Tvorče,usliši nam želje,jer i mi smo ljudi.

Ako je to istina,duša će moja mirnija biti,
Radost će u njoj ponovo da se rodi,
Iako znam,šta je izgorjelo da ne možeš zapaliti,
Možda će tamo ponovo,nečija sreća početi da brodi.

Ah,Kotari moji,moja pusta napuštena polja,
Minulih dana,radosti i tugo,
Ostadoste sami,to je Božja volja,

Ja vam u posjetu hitam,što bih mogao drugo.
I ovog ljeta,biću u crkvi proroka Ilije,
Moram u nju donijeti još ikone dvije.
 

Ilija Pupovac

  Nazad na rubriku

OCJENI PRILOG
Prosječna ocjena: 0 Ukupno glasova: 0