benkovac.rs

Život u našem selu

Uz pištanje i svrdlanje Cicibanovih citara,cincilikanje Nitine i Vladine tamburice i uz umorno huktanje izbušene harmonike pok.Vilje i raspečenog Pante,najčešće su se čule ove pjesme i poskočice.

Večeras ću ti ih reći onoliko koliko ih pamtim,a ti me nadopuni,jer ja u zadnje vrijeme sporo pamtim,a brzo zaboravljam:

Oj Islame,ne bih te volio

Da se njesam u tebi rodio.

Islam selo,selo odabrato,

Mumci srebro,a djevojke zlato.

Mala muja,vruća vareniko,

Zagorila pa te neće niko.

Udaću se ja u selo peto,

U Islamu sve je zauzeto.

Na traveži sitni konci

Ajmo de se birat momci.

Travežica i vuštan iste li su boje,

Ja te volim dragane kao oči svoje.

Meni vele,pa vele da ja nemam cipele,

A ja imam deset pari,na tavanu stari.

Muj dragane jedini u nane,

Ja u tate,pa me neda za te.

Nusiću se ko i muja nana,

Ljepše robe nema od vuštana.

Švikni lolo kad pođeš u kolo,

Janje medno pa ćemo zajedno.

Mala lezi,tuku mitraljezi,

Ja ću na te ne boj se granate.

Odoše mi volovi a oštaše kola,

Sad idemo pješice ja i muja lola.

Zeleni se avlija,majka zove Mariju,

A Marija u Karinu šeće u kostimu.

Muja mala ljezikom me buba,

Kad me ljubi,nema prednji zubi.

Šlape,šlape,nosiću kod nane,

A kod lole cipele lagane.

Digni mala nogu na banderu,

Da ti uzmem za cipele mjeru.

Birajte se birajte,ođe nema laži,

Svaki mumak za sebe neka curu traži.

Dođi dragi i ponesi deku,

Pa ćemo se valjati po meku.

Ovce muje,ja vam čobanica,

Dogodine dragom vjerenica.

Oj bećaru srce bi ti dala,

Da mi nije kvariti njedara.

Njesam znala,gorila mi svijeća,

Da je ljubav od pameti veća.

Jedna torba i dvije zobnice,

To je dota muje vjerenice.

Ovce muje,kad vidite lolu,

Skupite se sve u jednu dolu.

Ja u doli,a dragi na bregu,

Muj dragane volim ti kolegu.

Ja na bregu,a dragi na dole,

Oće vidi muje nuge gole.

Sitno mala korak baca,

Naučila kod ovaca.

Ljubi dragi muja usta mala,

Ja ću tvoja,ako budem znala.

Širi mi se muje kolo malo,

Da si veće nebi ni valjalo.

Vidi male što se pravi

Do juče je išla kravi.

Mala muja skorupe debeli

Maznuću te pa što selo veli.

Komšinice kaži i ti neku,jer i ti si nekad,dok smo bili pod našim komadom neba,dok smo bili srećni,kolo vodila i bila među najboljim pjevačicama.

„Ajde da i ja onda ćunem neku“:

Imala sam ljepoga mladića

Udavi se perom od radića.

Čula jesam muj se lola ženi,

Nek se ženi drago je i meni.

Oj ljubavi ko te nije prova,

Taj se nije jada najadova.

Svadili se ja i muja dika,

Nije svađa nego pulitika.

Čuvam ovce,tranzistor mi svira,

Došla Mrka pa antenu dira.

Muje srce uvijek za te kuca,

Dok se tebi od rakije štuca.

Zato nemuj bar večeras biti,

Pa ću tvoja cjele nući biti.

A ujutru kada pjevci najave nam zoru,

Ti otiđi svome bijelom dvoru

Nemoj reći niti svojoj mami

Da smo bili cjele nući sami.

Kolo nije bilo samo izložba naše mladosti i ljepote,nego i modna izložba.

Sjećaš se u ono vreme kad si ti igrala i kolo vodila,bili su u modi kraći vuštani i traveže,posute đulima,kako smo ih zvali „đularice“.Vuštani i traveže odmah uz sam struk,bili su sitno,sitno,navaldani,a valde su bile spojene tankom bavelicom,koja se nije smjela vidjeti.Samo su poneke djevojke imale „bljuzu od pliša“,a sve ostale su imale opleće na „bubik“.

Sjećam se dobro jednog Ilindana,ti si imala najljepšu povezaču,svu izveženu i obrubljenu rakamom,koja je vjerovatno bila djelo tvoje pokojne matere.

S jedne strane povezače imala si ,pričvršćenu ukosnicom,veliku crvenu ružu,poklon od Jove Bube ili Mile Lazarkovog,a možda i nekog drugog.

Sjećaš se,vi ste djevojke,kao i momci,bile obuvene u šlape,koje smo zvali trike-trake,a samo poneke,one bogatije i prćijašice,imale su vilare kupljene na sajmu u Benkovcu.

Poneki su momci imali i cipele,većinom crno-bijele sa strogim špicom i visokom petom kupljene u Bećinoj „pokretnoj butigi“.

Ja sam,kao i sva drčurlija,nosio gumarice,zavrnutog nosa,kupljene u Kosi kod Bogdana Drače.

Mazao sam ih pregorjelim uljom,pa kad bi se na njih,onako natopljene uljom,uvatila prašina,postale bi duplo teže.

U to naše vrijeme dok si još bila u selu,većinom smo se oblačili u „pokretnim butigama,a samo oni najbogatiji oblačili su se „po gospocki“ i kupovali robu u Zadru,u prodavnicama „Beko“ i „Borovo“ koje su bile na kraju Kalelarge.

Nekako,baš pred tvoj odlazak preko okeana,pojaviše se i „japanke“,koje odjednom zamijeniše našu ljetnu obuću,pa vilari,gumarice i šlape,mogle su se vidjeti samo kod starijih.

Sjećam se,jednog ljetnog dana,baš pred Ilindan,čini mi se da je bila nedjelja ali nisam siguran,pa staro i mlado sjelo na Ćukovu gromilu i onako besposleni ćakulaju kad neko iznenada reče:“Ajmo ujutro u Zadar,stigle su japanke!“

To je čuo i moj tetak Jole,koji je svako malo tukao tetku,kao da je ona kriva što nemaju djecu,pa se izbekelji i dodade:“Ajte kvragu,vaje vjekom,vi i une!Dosta mi je i ove muje krvopije.

Upozna sam ja nji još u Ameriki!To su vam žene od trijest kila,a ova muja guzla i Joka teže su od svake bar četri puta,ali da su vredne,vredne su ki crv zemaljski!“,dodade tetak koji je petnaest godina proveo u Americi,u isto vrijeme kada i Bakašun i Milega.Od tih svojih petnaest godina provedenih u Americi,dvanaest je proveo u pržunu i to sve zbog žena,a možda baš zbog Japanki.

Zore Ciciban,dok bi svirao u kolu,nije nosio japanke.On je bio stalno obuven u cipele sa visokom petom i strogim špicom,koje su bile dva-tri broja veće.

Kupovao je veće,i to samo sa špicom,u koje bi nabio komade krpe samo da se vidi kako ima veliko stopalo kao pravi momak.

Vidio sam ga jednom kako u takvim cipelama truni rosu po Jankušama,ličio mi je na pravog Čarli Čaplina.

I tako,komšinice moja,igralo se,pjevalo i zabavljalo sve do rata,pa i u ratu,sve dok nismo morali napustiti svoja ognjišta zbog prokletog rata.

Ilija Pupovac

Nazad na rubriku