Da znaš komšinice,nekad škola,posao,djeca,problemi sa sviju strana,ne daju glavu podići,zaboravljaš i ono što je juče bilo,
a ovdje u ovom hladnom Viskonsinu,preda mnom život kao na dlanu,pa se sjećam svega i svačega.
Sjećam se,jer sam mnogo toga zapisao u dnevniku kojeg sam vodio dugo godina i mnogo puta čitao ono što bi zapisao.
Večeras imam namjeru da ti iz njega nešto pričam,ali samo ono što mi ostade u duši,ono što sam često nekom drugom pričao,samo da ne zaboravim,jer što se često ne priča brzo se zaboravlja.
Pričaću ti baš onako kao što sam i zapisivao.